Racionalno ponašanje definirano je kao razumno djelovanje, djelovanje koje zahtijeva upotrebu razuma. Iracionalno ponašanje je ponašanje koje je suprotno od zdravog razuma i logike. Ako pojam iracionalno promatramo sa etiološke strane, termin iracionalno potječe od latinske riječi irrationalis, što znači onaj koji nema razuma. Prema tome, ako kažemo da se neko iracionalno ponaša, to znači da se on ponaša suprotno logici, te da se njegovo ponašanje ne može razumjeti i objasniti. U prvom djelu rada iznose se neki od najvažniji pokušaja definiranja racionalnosti u ekonomskom i sociološkom aspektu. Dalje, u glavnom dijelu rada će se čitatelj upoznati sa temeljnim idejama Sigmunda Freuda i njegovih idejnih nasljednika. Najveći dio rada posvećen je psihoanalizi, njezinoj kulturološkoj pozadini, suvremenoj primjerni i na kraju, kritici takvog pristupa pojedincu. U ovom radu će se samo ukratko osvrnuti na dodirne točke i razilaženja između Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga. U psihoanalizi, pojam iracionalno jedan je od temeljnih pojmova kojim se objašnjavaju ne samo čovjekove strasti i nagoni, nego i njegovi moralni postupci. Sigmund Freud, a kasnije i njegovi sljedbenici, izmijenili su mišljenje koje je do tada važilo, a ono se odnosilo na promatranje čovjeka kao potpuno racionalnog bića. Prema Freudu, čovjek ne postupa rukovodeći se racionalnim načelima, nego principom zadovoljstva. Cilj ovog rada je da se čitatelju približi ideja čovjeka kao iracionalnog bića kroz objašnjavanje temeljnih postavki Sigmunda Freuda.