Zločin iz mržnje je najteži izraz diskriminacije te predstavlja kršenje svih temeljnih prava čovjeka zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te mnogobrojnim međunarodnim dokumentima usmjerenih na zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda. Diskriminacija, dakle razlikovanje odnosno nejednako postupanje prema pojedincu ili određenim društvenim skupinama, može se manifestirati kao nepovoljno postupanje po raznim osnovama kao što su spol, rod, seksualno opredjeljenje, vjersko uvjerenje, profesija, obrazovanje i slično. Ona se može manifestirati verbalno, u kojem slučaju se susrećemo sa govorom mržnje, te fizički, kada dolazi do kaznenih djela motiviranih mržnjom. Žrtve takvih kriminalnih ponašanja ostaju obilježene neopisivom traumom jer, zbog straha od sekundarne viktimizacije i nepovjerenja u pravosuđe, u najvećem broju slučajeva ne prijavljuju počinjeno kazneno djelo te zbog toga ne uživaju potporu i stručnu pomoć koje im pripadaju na temelju zakona. Žrtve se treba ohrabrivati na prijavljivanje zločina iz mržnje kojima su bile podvrgnute kako bi se takva djela uredno procesuirala, a ponajviše zbog slanja poruke cijeloj društvenoj zajednici kako se takvo ponašanje neće tolerirati te da će počinitelji kazneno odgovarati za svoje radnje koje potiču diskriminaciju te ugrožavaju temeljna prava svakog čovjeka na slobodu i slobodan izbor životnog puta. Kako bi se zločini motivirani mržnjom smanjili na najmanju moguću mjeru, potrebno je educirati kako policiju i pravosudna tijela, tako i širu društvenu zajednicu o toleranciji, smanjenju predrasuda i prihvaćanju osoba koje se od njih razlikuju po bilo kojoj osnovi.