U ovom radu opisuje se povijesni razvoj Odgojnog zavoda Turopolje i Odgojnog zavoda Požega, te se detaljno ispituju kriteriji sudova za izricanje odgojne mjere upućivanja maloljetnika u odgojni zavod. Nepovoljne obiteljske prilike, ponašanja maloljetnika kao što su skitnja, bježanje od kuće, druženje s asocijalnim osobama, nezainteresiranost za školu, ranije počinjena kaznena djela neke su od činjenica koje znatno utječu na izricanje ove mjera. To potvrđuje i praksa Vrhovnog suda prikazana u predmetima kada je maloljetniku izrečena mjera upućivanja u odgojni zavod i u predmetu kada je zamijenjena sa blažom odgojnom mjerom. Nadalje, promatramo kretanje i strukturu delinkvencije mladih. Iako je posljednjih godina broj prijavljenih, optuženih i osuđenih maloljetnika u blagom padu, visoki udio u kaznenim djelima protiv imovine i protiv života i tijela ukazuje na nužnu suradnju i reakciju nadležnih institucija. Analizirana je i alternativna metoda rješavanja postupka kroz načelo svrhovitosti. Državna odvjetništva tom se mogućnosti koriste u 70% do 80% slučajeva, dok je sud koristi u manje od 2%. Radi usporedbe zakonodavnih rješenja, prikazane su odredbe pojedinih europskih zemalja. Iz njih je vidljiv jednoobrazni razvitak europskog kontinentalnog prava.