Posvojenje nekad bilo je provocirano potrebama čovjeka te je bilo isključivo u službi interesa pojedinaca bez djece, osobito bez muških potomaka. Posvojenje se zasnivalo upravo zbog potomstva, tj. u obitelji bez muških potomaka zbog očuvanja obiteljskog imena, kulta i roda. Institut posvojenja danas, javlja se kao oblik najkompetentnije i najkompletnije zaštite djece, tj. zbrinjavanja djece koje su stjecanjem okolnosti ostala bez roditeljske skrbi, te kao forma ostvarivanja roditeljstva pri čemu se omogućuje pojedincima ostvarivanje roditeljskog nagona. Sama bit odnosno svrha posvojenja je u zaštiti, zbrinjavanju, odgoju djece u ljubavi, odgoj djece koji daje osjećaj sigurnosti, odgovornosti, inicijative, hrabrosti, otvara ih životu, bilo da je riječ o biološkom roditeljstvu ili pak onom koje nastaje pravnim putem, tj. posvojenjem. Sudionici odnosa posvojenja, kako posvojenik, roditelj tako i posvojitelj, u tom odnosu ostvariti određeni „cilj“. Pri ostvarivanju tog „cilja“ odnosno želja svake strane mogu pomoći zakonom određene pretpostavke za zasnivanje posvojenja. Razlikujemo pretpostavke na strani posvojitelja ( aktivna adoptivna sposobnost) i pretpostavke na strani posvojenika ( pasivna adoptivna sposobnost) koje moraju biti ispunjene kako bi se posvojenje moglo zasnovati, a sve sukladno načelu najboljeg interesa djeteta. U Republici Hrvatskoj stvarno i mjesno nadležni organ za zasnivanje posvojenja je centar za socijalnu skrb. Centar za socijalnu skrb javna je ustanova koju osniva Republika Hrvatska rješenjem ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi za područje jedne ili više općina ili gradova na području iste županije, a može imati jednu ili više podružnica. Radnje centra za socijalnu skrb možemo podijeliti u tri skupine: pripremne radnje tj. prethodni postupak, središnji dio i zasnivanje posvojenja. Pripremne radnje tj. prethodni postupak u kojima centar za socijalnu skrb mora poduzeti niz radnji s ciljem utvrđivanja relevantnih činjenica o kojima ovisi uspjeh posvojenja. Nadalje, središnji dio koji čine pristanci potrebni za posvojenje koji se moraju pribaviti, a to su pristanak roditelja, djeteta starijeg od dvanaest godina ukoliko je sposobno shvatiti značenje posvojenja i skrbnika ukoliko je dijete pod skrbništvom. Posvojenje je zasnovano kad odluka o posvojenju postane pravomoćna. Tijekom postupka posvojenja od početnih i pripremnih radnji, pa do razdoblja koje trajno nastupa nakon što ono bude osnovano pojavljuje se pitanje tajnosti podataka koje iziskuje posebnu pozornost. Riječ je o radnjama službenih tijela koje nastoje zaštiti sudionike posvojenja od neovlaštenog saznanja o činjenici posvojenja od strane trećih osoba. To se može poistovjetiti s pravom na privatnost i istodobno s obvezom isključenja javnosti iz postupka posvojenja. Podaci o posvojenju službena su tajna. Prava i dužnosti koja proizlaze iz posvojenja, a koja se odražavaju na sve sudionike takvog odnosa nazivaju se učincima posvojenja. Važno je kako posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze. Posvojenik se posvojenjem u cijelosti integrira u obitelj posvojitelja, postaje članom obitelji posvojitelja, te samim time prestaju sva prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Posvojitelji jednako tako imaju pravo odrediti osobno ime posvojeniku. Što se pak nasljeđivanja tiče, posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja i njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju, jednako tako posvojitelji i njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i njegovih potomaka.