Ovim radom analizirana je struktura hidrokrilnog trimarana na električni pogon. Cilj je konstrukcija koja će imati malu masu a dovoljno zadovoljavajuću čvrstoću, pri čemu će se istovremeno težiti što efikasnijem transportu. Iz tog razloga su se na trimaran postavila krila kako bi se pri određenoj brzini postiglo dovoljno uzgona da se trup izdigne iznad razine vode te mu se smanji oplakana površina a samim tim i otpor. Kako bi se zadovoljili svi zahtjevi stavljeni pred ovo plovilo, isto će biti analizirano metodom konačnih elemenata (FEM), koristeći program FEMAP NASTRAN. Struktura je podjeljena na tri glavne cjeline koje su analizirane zasebno, a to su: trupovi, prednje krilo te zadnje krilo zajedno s kormilom. Proračun je izvršen za najnepovoljniji slučaj a to je kod trupova prijenos mase, dok su krila analizirana pri najvećoj brzini plovidbe. Kako bi se smanjilo vrijeme proračuna težilo se postavljanju jednostavnije mreže da se provrti što više analiza. Pregledom rezultata zaključeno je da konstrukcija posjeduje zadovoljavajuću krutost što je najbitniji segment kod analize tankih laminata. Iako veće translacije na prednjem krilu iste su zadržane u razumnim okvirima s obzirom na prirodu konstrukcije. Nakon izrade samog plovila uočeno je povećanje mase u odnosu na onu dobivenu pri FEM analizi . Plovilo je konstruktivno zadovoljilo sve zahtjeve te nije došlo do strukturalnih problema prilikom testiranja ili natjecanja u Švicarskoj. Zbog tehnoloških nepoznanica koje se mogu očekivati budući da se radi o novom projektu, masa je na kraju bila veća nego u inicijalnom proračunu.