Najveće štete u šumskim ekosustavima u Hrvatskoj, posebice na području krša, nastaju upravo od šumskih požara koji predstavljaju snažan ekološki destabilizator prirodne ravnoteže, prekidaju silvidinamiku i degradiraju šumsko stanište. Godinu 2017. obilježili su katastrofalni požari na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Split. Jedan od mnogobrojnih požara izbio je i na području šumarije Šibenik, Gospodarske jedinice Trtar, koja je područje istraživanja ovog rada. U radu je analizirana struktura sastojine alepskoga bora koja nije bila zahvaćena požarom. Na dvije opožarene lokacije, od kojih je jedna u državnom vlasništvu, a druga u privatnom, utvrđena je struktura prirodnog pomlatka nakon požara. Požarište u državnom vlasništvu sanirano je 2018. godine i pokazuje značajno bolje rezultate prirodne obnove alepskog bora i pratećih vrsta nakon požara u odnosu na požarište u privatnom vlasništvu, u kojem nakon požara nisu provedeni šumsko-uzgojni radovi sanacije. Sanitarna sječa predstavlja otvaranje pristupa izgorjeloj šumskoj površini sječom i uklanjanjem preostalih stabala i grmlja nakon požara. Prilikom sanacije izgorenih sastojina potrebno je pronaći što efikasniju metodu kako bi se stanište i tlo očuvalo od daljnje degradacije te se u budućnosti razvile što stabilnije sastojine. Na opožarenim površinama šuma se može obnoviti prirodno, umjetno ili kombinacijom dvaju načina. Alepski bor kao pionirska vrsta pridonosi progresivnom sukcesivnom razvoju šuma prema prijelaznim i konačnim razvojnim stadijima.