Zbog velike napučenosti urbanih sredina više nema mjesta za horizontalne vrtove koji su u takvim sredinama neophodni stoga su se zbog toga razvili vrtovi na vertikalnim površinama koje su bile neiskorištene pod nazivom vertikalni vrtovi. Začetnik ideje o vertikalnim vrtovima je Patric Blanc koji je na svojim putovanjima vidio kako biljke mogu rasti na raznolikim površinama, ako imaju dovoljno vode i svjetlosti. Prvi vertikalni vrt spominje su još u vrijeme Babilona. Prednosti vertikalnih vrtova su brojne, izvrni su topliniski i zvučni izolatori, štede vodu i energiju, pročišćavaju zrak, a ljudi se u njihovoj blizini osjećaju ugodno. Nedostataka je manje nego prednosti. Skuplji su od klasičnih horizontalnih vrtova te su kompliciraniji za postavljanje. Danas na tržištu postoje brojni načini postavljanja vertikalnih vrtova, ali stalno se dolazi do novih ideja i rješenja. Ipak, svaki vetikalni vrt mora sadržavati nekoliko osnovnih elemenata: konstrukciju, supstrat, biljke, sustav za navodnjavanje kanal za skupljanje viška vode te po potrebi rasvjetu. Vertikalni vrtovi predstavljaju pomak u tkz. zelenoj gradnji te su idealno rješenje za male prostore ili za prenapučene gradove.