Ideja iza ovog Završnog rada pod nazivom „Vizualni studiji i japanska dekonstrukcija u modi“, je predstaviti relativno novu disciplinu u polju vizualnosti koja otvara pitanja i nudi rješenja na problematiku analize suvremenih vizualnih iskaza kroz interdisciplinarnu metodologiju u kojoj se koriste paradigme poput povijesti umjetnosti, semiotike, filmologije, filozofije, sociologije, psihoanalize, intermedijalne naratologije, rodnih studija i sličnih disciplina koje su proizašle iz poststrukturalizma. Riječ je o vizualnim studijima koje ću u nastavku teksta nastojati pojasniti kroz tumačenja W.J.T. Mitchella i Centra za vizualne studije iz Zagreba, te koristiti kao metodu analize kako bi razotkrio što pojam japanska dekonstrukcija u modi predstavlja. Kao analitički alat koristiti ću samu filozofiju dekonstrukcije Jacquesa Derridae, definirati njeno značenje, zatim njenu primjenu, koja se prvotno afirmira kao filozofski pravac no kasnije širi na razna područja ljudskog stvaralaštva pa tako i na modu, prikazati na radu japanskih dizajnera Issey Miyakea, Rei Kawakubo i Yohji Yamamota. Prije svega za potpuno razumijevanje problematike kojom se bavim u radu pojasniti ću pojmove koji u svijet vizualnosti unose značajne promjene te zbog kojih je potrebno napraviti svojevrstan zaokret u samoj epistemologiji vizualnosti, a to su pictoral turn ili „slikovni obrat“ i iconic turn ili „ikonički obrat“. U nastavku teksta na primjeru rada belgijskog modnog dizajnera Martin Margiele ukazati ću na koji je način japanska revolucija u modi kako ju naziva teoretičarka mode Yuniya Kawamura oblikovala suvremenu modu i tijelo.