Jedno od objašnjenja visoke stope rastave u današnjem društvu pripisuje se nerealnim i idealističnim očekivanja s kojima mnogi ljudi stupe u brak. Brojni autori navode kako mediji mogu imati snažan utjecaj na formiranje stavova o romantičnim vezama. Prema teoriji kultivacije mediji oblikuju nerealistične slike stvarnog svijeta (Gerbner i Gross, 1976). S druge strane, socijalno kognitivna teorija Alberta Bandure tvrdi da pojedinci mogu naučiti nova ponašanja promatrajući modele kako izvode radnje na malim ekranima (Bandura, 1978, 2001). Cilj ovoga rada bio je ispitati povezanost gledanja romantičnih serija i filmova s romantičnim i disfunkcionalnim vjerovanjima o vezi te ispitati razliku u vjerovanjima s obzirom na status veze i učestalost gledanja romantičnih televizijskih sadržaja. Provedeno je jednokratno korelacijsko istraživanje na 384 studentice. U istraživanju je korištena Skala romantičnih vjerovanja (Sprecher i Metts, 1989), Inventar vjerovanja o vezama (Eidelson i Epstein, 1982) te upitnik o sociodemografskim podacima i gledanju romantičnih televizijskih sadržaja konstruiran za potrebe istraživanja. Od četiri ljubavna žanra samo su sapunice bile značajno povezane s romantičnim vjerovanjima. Studentice koje češće gledaju sapunice više prihvaćaju romantična vjerovanja te disfunkcionalno vjerovanje očekuje se čitanje misli. Hipoteza o pozitivnoj povezanosti gledanja romantičnih televizijskih sadržaja s disfunkcionalnim vjerovanjima nije se potvrdila ovim istraživanjem. Zaključno, pronađene su razlike između slobodnih i zauzetih sudionica u prihvaćanju vjerovanja. Slobodne sudionice manje prihvaćaju romantično vjerovanje savršena ljubav na prvi pogled i više prihvaćaju disfunkcionalno vjerovanje neslaganje je destruktivno od sudionica koje su u vezi.