Posttraumatski stresni poremećaj, psihički je poremećaj koji se javlja od početka civilizacije, ali kao takav definiran je prije nešto vise od desetak godina. Definira se kao patološka anksioznost koja se obično razvija nakon individualnog iskustva proživljavanja ili svjedočenja teške traume, koja uključuje prijetnju tjelesnom integritetu ili životu individue ili druge osobe. Dakle, to je psihička trauma koja podrazumijeva ekstremni stres tijekom proživljavanja stresogenog doživljaja koji premašuje sposobnosti pojedinca za nošenje s njim. Trebamo znati da neće svaka osoba koja preživi traumatični događaj razviti simptome PTSP-a. Rezultati nekoliko novih studija pokazuju da psihotrauma ne mora nužno onesposobiti, te da je većina ljudi otporna te se može kroz traumu i razviti kao osoba. Poznata je Nietzscheova izreka koja glasi “Što me ne ubije, ojača me“ ta izreka može biti vodeće načelo u radu s ljudima koji pate od PTSP-a. To je podsjetnik da negativno iskustvo može ojačati osobu i učiniti je sposobnom da se prilagodi nedaćama. Razumijevanje i pojašnjenje izvora otpornosti i posttraumatskog rasta, kao i fokusiranje na nadu i optimizam pomaže stručnjacima da probude te snage u svojim pacijentima. Iznimno važna tema, koja nije dovoljno prisutna u javnosti je tjelesno i mentalno zdravlje supružnika i djece oboljelih od PTSP-a.