Stavovi o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu izazivaju snažne i polarizirane reakcije. U diskusijama o njemu gotovo nema prostora za ravnodušnost. S jedne strane kardinal Stepinac se veliča kao nacionalni junak, svetac, mučenik i žrtva komunističkog režima, dok s druge strane prikazuje ga se kao kolaboracionista, suradnika fašističkog ustaškog režima ili barem kao nekoga tko je šutke promatrao progone i ubojstva Židova, pravoslavaca i drugih potlačenih naroda. Prijepori oko uloge kardinala Stepinca tijekom Nezavisne Države Hrvatske još su jedna u nizu podjela unutar hrvatskog društva, a osobito u kontekstu bivše Jugoslavije. Osobito snažno protivljenje djelovanju kardinala Stepinca prisutno je u Srbiji koja kontinuirano negira pozitivnu ulogu kardinala Stepinca za vrijeme Drugog svjetskog rata. Službenu srbijansku politiku prati i medijska propaganda. Mediji imaju veliku ulogu u formiranju javnog mnijenja. Kardinal Stepinac je osjetio snagu medija tijekom montiranog sudskog procesa kada se vodila žestoka medijska kampanja protiv njega u režimskim novinama. Ovaj rad bavi novijom hrvatskom prošlošću i razdobljem mlade demokracije neposredno nakon stjecanja neovisnosti. S ciljem prikaza stvaranja medijske slike o kardinalu Stepincu provedeno je kvantitativno istraživanje te je korištena metoda analize sadržaja. Za analizu su odabrana tri hrvatska tjednika: Globus, Hrvatsko slovo i Glas Koncila. Navedeni tjednici odabrani su jer predstavljaju različite svjetonazore i različitu političku orijentaciju. Globus zastupa „lijeve“ političke stavove, Hrvatsko slovo „desne“ dok Glas Koncila kao katolički tjednik ima tradicionalni konzervativni pristup. Razdoblje istraživanja je tri godine uoči beatifikacije, točnije od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1998. godine.