Razdoblje velikih geografskih otkrića započinje potkraj 15. stoljeća kada ujedno europski društveni i politički plan bilježi vrlo nestabilno vrijeme puno nemira i kriza. Epidemija Crne kuge opustošila je sela i prenapučila gradove, a gospodarska je kriza nametnula potraživanja za novim teritorijima. U tom duhu započinju geografske ekspedicije u kojima se europske zemlje međusobno nadmeću, od kojih najveće rivalstvo imaju Portugal i Španjolska. Najveće dostignuće tog razdoblja otkriće je Amerike čiji se teritorij ubrzo nakon počinje uzurpirati. Predkolumbovska Amerika na području Perua vođena je jednom od najvećih civilizacija čovječanstva, Inkama. Oni su na stečevinama prethodnih kultura izgradili carstvo sa strogom hijerarhijom na čijem je čelu bio Inka kao utjelovljenje boga Sunca - vrhovne religije carstva. Njihovo štovanje božanstava praćeno je brojnim svečanostima, ritualima i obredima koji su najčešće praćeni žrtvovanjima. Prema arheološkim istraživanjima vidljivo je da je bilo i ljudskih žrtava. Gospodarstvo je bilo zasnovano na poljoprivredi, posebno uzgoju krumpira i kukuruza. Arhitektura gradova sastojala se od stambenih objekata i religijskih centara, a gradnja se temeljila na građevinama od masivnih kamenih blokova. Pri dolasku na peruanski teritorij španjolski konkvistador Francisco Pizarro zatekao je veliko bogatstvo kojim je carstvo raspolagalo. Od španjolskog je kralja Karla V. dobio dopuštenje za vođenje ekspedicije te je zajedno sa svojom vojskom napao Inke i pokorio njihovo carstvo. U svega nekoliko godina izbrisao je nekadašnje moćno Carstvo Inka, a na njegovim temeljima uspostavio je novo Španjolsko Carstvo.