Parkom prirode Učka je proglašena Uredbom Vlade Republike Hrvatske u travnju 1999. Godine, na temelju Zakona o zaštiti prirode. Prostire se na površini od 160 km² i obuhvaća istoimenu planinu i dio područja Ćićarije te nekoliko teritorijalnih jedinica u Istarskoj i Primorsko – goranskoj županiji. Pronađeno je nekoliko spilja koje svjedoče o dugoj povjesti, te mnogi arheološki nalazi. Pronađeni su spomenici kulturne baštine koji potječu iz razdoblja prapovijesti kao što su pećinski objekti, naselja na otvorenom i visinska naselja ili gradine. Po svojoj bujnoj vegetaciji Učka se razlikuje od ostalih planina primorskog kraja. Obalni pojas prekiriva mediteranska vegetacija dok su niži dijelovi planine prekriveni šumom koja ljeti nudi ugodnu svježinu. Od iznimnog značaja je vršni greben parka zbog svog specifičnog geološkog postanka te rijetkih i endemičnih biljaka i životinja. Posebno se ističu stoljetne šume pitomog kestena maruna, bukove šume te razne vrste ljekovitog bilja i plodova. Na istočnoj strani, pod vršnim dijelovima Učke nalazi se pojas livada koje se ističu neobičnom šarolikošću raznih biljaka. Učka je jedino mjesto na svijetu na kojem raste endemični Učkarski zvončić, te jedno od rijetkih lokaliteta na kojem se može vidjeti bjeloglavog supa ili surog orla. Od životinjskog svijeta treba spomenuti krškog puha, divlju svinju, divokozu, srnu, medvjeda, surog orla, sovu ušaru, sivog sokola, vrtnu strnadicu, planinskog ćuka, velebitsku guštericu, planinskog daždevnjaka, crnookog apolona, podzemnog kornjaša filtratora te mnoge vrste šišmiša. Park prirode Učka osim prekrasne prirode i veličanstvenih vidika nudi i brojne sadržaje za sport i rekreaciju.