Središnju temu rada čine spašavanje izbrisanih digitalnih podataka i digitalni palimpsesti. Digitalni palimpsesti relativno su nov pojam u polju informacijskih znanosti, a njihovo spašavanje može biti od velike važnosti budući da postoje podatci koji su izbrisani sa digitalnih nositelja na kojima su se nalazili, a njihovo mjesto su zauzeli drugi podatci. Isto tako, često postoji potreba za spašavanjem izbrisanih digitalnih podataka. Dva se polja bave spašavanjem podataka, a to su digitalna forenzika i digitalna arheologija. Unutar navedenih polja postoje različite metode, pristupi i alati koji se koriste u svrhu spašavanja podataka. Isto tako, postoje različiti digitalni formati u kojima se informacije pohranjuju. O njima ovisi koja će se metoda koristiti pri spašavanju podataka. Kada se govori o digitalnoj građi u knjižnicama i ostalima baštinskim ustanovama, važne su mjere očuvanja podataka koje se poduzimaju kako do samog procesa spašavanja podataka ne bi ni došlo, odnosno postoje strategije za očuvanje digitalnih sadržaja kako bi se smanjila potreba za samim spašavanjem podataka. U takvim se ustanovama veća pažnja posvećuje prevenciji oštećenja i gubitka digitalnih podataka, nego samim procedurama spašavanja. Spašavanje izbrisanih digitalnih podataka i digitalni palimpsesti stavljeni su u odnos. Moguće je da će se u budućnosti određene procedure, poput digitalne restauracije, i alati koji se koriste pri spašavanju izbrisanih digitalnih podataka koristiti i u svrhu spašavanja digitalnih palimpsesta.