| Sažetak | Period u španjolskoj kulturi nazvan Siglo de Oro, tj. „zlatno doba“, stoji za kulturni procvat zemlje, odnosno za velike napretke kada je riječ o književnosti i umjetnosti, te se kronološki može promatrati kao istovremen s vladavinom dvojice kraljeva iz dinastije
Habsburg – Filipa III. i njegova nasljednika Filipa IV. Obojica su pokazivala velik interes za učenje o umjetnosti, ali i za umjetnost općenito pa će tako Filip IV., za vrijeme svog kraljevanja (1621.-1665.), stvoriti zavidnu kolekciju umjetničkih djela koja su proizveli neki od tada najvećih europskih umjetnika poput Tiziana, Tintoretta, Rubensa i drugih. Iako se Španjolska u to vrijeme nalazila u Tridesetogodišnjem ratu i vodila prekooceanske bitke za kolonije, kralja ništa nije moglo smesti u prikupljanju umjetničkih djela od kojih se većina nalazila u palači Buen Retiro u Madridu, galeriji bogatstva kojeg je posjedovao. Smrću kralja Filipa IV. završava i tzv. „zlatno doba“ Španjolske, ali i dinastije Habsburg. Posljednji kralj iz dinastije, Karlo II., umro je bez nasljednika i tako je vlast pala u ruke francuske dinastije Bourbon. Osim poznatih mletačkih i sjevernjačkih umjetnika, kralj je na svoj dvor pozivao brojne španjolske umjetnike dajući im specifične narudžbe, pa su tako jedni slikali mitološke scene, drugi su radili scene povijesne tematike i prikaze najvećih španjolskih pobjeda, a treći pak scene mrtve prirode, dok su posljednji radili kraljevske portrete. U slikanju portreta najviše se istaknuo majstor seviljskog porijekla, Diego Velázquez, koji je titulu dvorskog slikara dobio 1623. godine i zadržao ju sve do smrti 1665 godine. Dakako, slikao je djela raznih tema, od sakralnih pa sve do pejzaža, ali je njegov talent najviše vidljiv u portretima, gdje je sa samo par poteza kistom mogao stvoriti unutarnju energiju likova. Upravo je to karakteristika njegova stila koja ga je ovjekovječila u španjolskom slikarstvu kao jednog od najvećih majstora ikada. |
| Sažetak (engleski) | The period in Spanish culture called the "Siglo de Oro", i.e. the "golden age", stands for the cultural flourishing of the country, i.e. for great progress when it comes to literature and art, and chronologically can be seen as simultaneous with the reign of two kings of the Habsburg dynasty - Philip III and his successor Philip IV. Both showed great interest in learning about art, but also in art in general, so that Philip IV, during his reign (1621-1665), created an enviable collection of works of art produced by some of the greatest European artists of that time such as Titian, Tintoretto, Rubens, and others. Although Spain was in the Thirty Years' War at the time and fighting overseas battles for colonies, nothing could stop the king from creating his collection, most of which was in the Buen Retiro Palace in Madrid, built as a gallery of wealth he possessed. The death of King Philip IV ends the so-called "golden age" of Spain, but also the Habsburg dynasty. The last king of the dynasty, Charles II, died without an heir and so power fell into the hands of the French Bourbon dynasty. In addition to famous Venetian and northern artists, the king invited many Spanish artists to his court, giving them specific orders, so some painted mythological scenes, others made scenes of historical themes and depictions of the greatest Spanish victories, and some others scenes of still lifes or royal portraits. In painting the portrait, the master of Seville origin, Diego Velázquez, stood out the most, as he received the title of court painter in 1623 and kept it until his death in 1665. Of course, he painted works of various themes, from sacral to landscapes, but his talent is most visible in portraits, where with just a few strokes of the brush he could create the inner energy of his characters. It is precisely this characteristic of his style that has immortalized him in Spanish painting as one of the greatest masters ever |
