Lokalni se proračuni temelje na planiranju i praćenju iznosa unutar pojedine stavke prihoda i izdataka, a u skladu s propisanim računskim planom državnog proračuna što ga primjenjuju i lokalne jedinice. Planira se gornja granica odnosno najviši iznos izdatka po pojedinoj stavci. Takav pristup podržavaju i propisi kojima se uređuju proračunski procesi, ponajprije Zakon o proračunu kao temeljni akt, dok Statut predstavlja temeljni akt jedinice samouprave, odnosno on je najviši i najvažniji pravni akt jedinice te stoga s njim moraju biti usklađeni svi ostali opći akti koji se odnose na lokalni samoupravni djelokrug. Statut za jedinicu samouprave ima isti značaj kao ustav za razinu cijele države. Naravno, statut mora biti usklađen s osnovama pravnog uređenja države, što znači s Ustavom, zakonima i drugim propisima. Za obavljanje poslova iz svoga samoupravnog djelokruga lokalne jedinice osiguravaju sredstva u svojem proračunu. Proračunska sredstava stječu iz vlastitih izvora - prihodi od vlastite imovine, županijski, gradski odnosno općinski porezi, novčane kazne, pristojbe, naknade, zajedničkih prihoda, uglavnom poreza - porez na dohodak, dobit, promet nekretnina i porez na priređivanje igara na sreću) koji se dijele sa središnjom državom, te dotacija iz državnoga i županijskog proračuna.