Persuazija je jedan od oblika interpersonalne komunikacije kojemu je cilj uvjeriti drugu stranu ili druge dionike u komunikacijskom procesu u određene ideje ili pak angažirati drugu stranu da promisli o argumentima koji joj se nude. Iako kao i komunikacija pretpostavlja dvosmjerni proces, persuazija to ne mora nužno biti, a to se najčešće događa kada je jedna strana u komunikacijskom procesu dominantnija. Na ishod persuazije često utječu brojni čimbenici poput kognitivnih sposobnosti, povoljnih i nepovoljnih misli, otpora pojedinca koji se uvjerava, zatim okoline, komunikacijskog stila i komunikacijskih obrazaca, tj. tehnika utjecanja na druge. Rad razmatra persuaziju u različitim kontekstima: oglašavačkoj industriji te politici, dvama područjima koja su najizloženija ovom obliku komunikacije, ali i područjima kojima je javnost često (ne)svjesno izložena kako u svakodnevnom životu, tako i putem medija. Konačno, rad analizira i određena etička pitanja u persuaziji pokazujući kako se moć uvjeravanja ne mjeri samo ispunjavanjem zadanoga cilja, već i stupnjem povjerenja, tj. vjerodostojnosti koju uvjeravatelj ostavlja na druge.