Turistički sektor Republike Hrvatske jedan je od najrazvijenijih sektora države. Tržište turizma ne djeluje samo u smislu turističke ponude i potražnje, već i na način da su za njegovo odvijanje potrebni mnogi različiti oblici poslovanja koji zajedno djeluju na gospodarski razvoj zemlje. Dugogodišnja fokusiranost nacionalne turističke politike na odmarališno-kupališni oblik turizma na području Hrvatske obale i otočja nije uspjela postići željene rezultate, koji su se prije svega odnosili na značajno proširenje sezone. U cilju rješavanja problema sezonalnosti Hrvatskog turizma, ali i stavljanja u funkciju „zlata“ vrijednih potencijala, razvoj turizma strateški je usmjeren na cijelo područje Republike Hrvatske. Kako je na području države velik broj zaštićenih Nacionalnih parkova, Parkova prirode te drugih oblika zaštite, pogodan je razvoj selektivnih oblika turizma koji omogućuju zadovoljenje potrebe za proširenje sezone i usmjeravanje turističkih tokova na druga područja. Jedan od takvih oblika je i ekoturizam koji se bazira na ograničenom ljudskom djelovanju na zaštićenim područjima. Ekoturisti posjećuju ekodestinacije u svrhu zaštite i očuvanja prirode i okoliša, divljenje i uživanje u netaknutim prirodnim fenomenima, upoznavanja kulture života i rada lokalnog stanovništva te podižu svijest o uništavanju prirodnih oblika. Perspektiva razvoja ekoturizma u kontinentalnoj regiji Hrvatske očituje se u bogatim područjima parkova prirode koja nose veliku bioraznolikost te tako čine osnovu turističke ponude. Lokalna zajednica prepoznala je mogućnost suradnje s ekološkim oblikom turizma što rezultira sve većim razvojem.