Ovo istraživanje odnosilo se na tjelesnu aktivnost djece koja imaju Downov sindrom. Cijelo istraživanje krenulo je od aktualnih spoznaja da je Downov sindrom pojava koja je jako aktualna u posljednjih nekoliko desetljeća, da joj se pridaje velika pozornost, te da ima zdravstveno i socijalno značenje. Tako, cilj rada bio je potvrditi teze da djeca s Downovim sindromom nisu bolesna, nego da imaju poteškoće, te da im se kao takvima treba pomoći. Cijeli fokus istraživanja se usmjerio na karakteristike i važnost tjelesne aktivnosti kod djece koja imaju Downov sindrom. Pozornost se u cijelom radu obraća posebno na aspekte kao što su odgoj djece koja imaju Downov sindrom, pitanje njihove različitosti, psihomotorički razvoj, pitanje brige za sebe i sl. Kao što i sama tema naglašava, posebna pažnja se obratila na karakteristike i važnost tjelesne aktivnosti kod ovakve djece, tj. na tipove vježbi, razvijanje motoričkih vještina, značenje tjelesne kondicije i aktivnosti, a isto tako su se i dale preporuke vježbi. Kada se analizira problematika djece koja imaju Downov sindrom, tj. kada se uzmu u obzir svi bitni aspekti njihova života, a to su odgoj, obrazovanje, obavljanje nužnih aktivnosti, učenje, briga za sebe i sl., potvrđuje se zaključak da to nisu bolesna djeca što je objašnjeno posebno u drugom poglavlju ovoga rada. Ova djeca jesu različita, ali ako ih se smjesti u normalno okruženje u kojemu se razvijaju i njihovi vršnjaci, može se očekivati da će imati zadovoljavajuću kvalitetu života. Djeca koja imaju Downov sindrom, imaju poteškoće u razvoju što se u ovom radu također potvrđuje, pa se tako naglašava uloga različitih odgojitelja, učitelja, te stručnih i zdravstvenih službi. Ono na što rad obraća posebnu pozornost je značenje vježbi. Navedene su od ključne važnosti jer bez njih će se dijete koje ima Downov sindrom jako teško razvijati ili će čak ostati trajno zaostalo u razvoju. Kako bi se to postiglo, potrebna je konstrukcija posebnih programa koji će biti prilagođeni spomenutoj djeci.