Cerebralna paraliza (CP) podrazumijeva stanje koje je nastalo uslijed oštećenja mozga prije, tijekom ili neposredno nakon rođenja djeteta. Radi se o trajnom razvojnom poremećaju koji utječe na pokrete i položaje, uzrokujući ograničenja u motorici ili invaliditet. Osim motoričkih poremećaja, cerebralnu paralizu često prate i poremećaji osjeta, sluha, vida, govora, percepcije, komunikacije i spoznaje, zatim epilepsija, gastroenterološki problemi i sekundarno mišićnokoštani problemi. Europska klasifikacija cerebralne paralize podrazumijeva podjelu na spastičnu, diskinetsku i ataksičnu cerebralnu paralizu. Klinička slika djeteta s cerebralnom paralizom podložna je promjenama zbog utjecaja raznih čimbenika. Procjenjuje se da od cerebralne paralize boluje 2-3/1000 djece. Fizioterapijska procjena je nezaobilazan dio cjelokupnog fizioterapijskog procesa te čini nužan preduvjet fizioterapijskoj intervenciji. Kod djece s cerebralnom paralizom koriste se različiti sustavi klasifikacije kao što su sustav procjene grube motoričke funkcije (Gross Motor Function Classification System-GMFCS), klasifikacijski sustav manualne sposobnosti (Manual Ability Classification System-MACS), bimanualna fina motorička funkcija (Bimanual Fine Motor Function-BFMF), Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja (International Classification of Functioning, Disability and Health for Children and Youth-ICF-CY), Ashworth skala te funkcionalna skala pokretanja (Functional Mobility Scale-FMS). Nakon procjene fizioterapeut prema funkcionalnom statusu djeteta odabire fizioterapijske tehnike koje će se provoditi kod djeteta te postavlja realne ciljeve i radi plan intervencije. Najčešće rehabilitacijske intervencije koje fizioterapeut provodi u djece s cerebralnom paralizom su: Bobath koncept koji se temelji na neuroplastičnosti mozga, terapija prema Vojti koja se temelji na refleksnoj lokomociji, Halliwick metoda, primjena botulinum toksina, hipoterapija i sve više popularnije nove fizioterapijske tehnologije poput korištenja virtualne stvarnosti i TheraSuita. Također, bitno je informirati roditelje/skrbnike o samom stanju djeteta i o dostupnim metodama koje se mogu provoditi i kod kuće s obzirom da su oni ti s kojima dijete provodi najviše vremena. Cilj ovog rada je prikazati fizioterapijski proces, od fizioterapijske procjene do adekvatne intervencije te važnost provođenja fizioterapijskih postupaka i njihovih učinaka kod djece s cerebralnom paralizom.