Reumatoidni artritis je sistemska, kronična i progresivna bolest, čiji se upalni procesi zbivaju u cijelom organizmu. Najčešće se bolest manifestira na lokomotorni sustavu. Najzahvaćeniji su zglobovi ruku i nogu, progresijom bolesti dolazi do teških deformacija. Etiologija bolesti nije poznata, ali se smatra da je genetska predispozicija bitan faktor za oboljevanje. Prevalencija bolesti je 1% i 2,5% te žene oboljevaju dva do tri puta češće od muškaraca. Prvi simptomi bolesti javljaju se između 40-te i 60-te godine života. Klinička slika javlja se postepeno, nejasnim i nekarakterističnim znakovima. Bol, jutarnja zakočenost, umor i povišena tjelesna temperatura prvi su simptomi bolesti. Najznačajnija karakteristika bolesti je simetričan poliartritis. Međutim reumatoidni artritis može dovesti do raznih izvanzglobnih promjena u tijelu. Neke od najvažnijih izvanzglobnih promjena su reumatoidni čvorići, anemija, promjene na srcu i plućima, miozitis, vaskulitis i promjene na očima. Dijagnoza se treba postaviti što ranije kako bi liječenje bilo uspješnije. Postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, labaratorijske dijagnostike i RTG podataka. U aktivnoj fazi bolesti prednost ima farmokološko liječenje i mirovanje, a nakon upalnog procesa pristupa se fizioterapijskoj intervenciji. Fizioterapijska procjena početni je dio fizioterapijskog procesa, obuhvaća cjelokupnu procjena pacijenta kako bi se dobio uvid o pacijentovom fizičkom stanju, funkcionalnim ograničenjima te psihičkom stanju. Na temelju podataka iz anamneze, rezultata testiranja i mjerenja postavlja se fizioterapijska dijagnoza