Poremećaji prehrane kod adolescenata predstavljaju ozbiljan zdravstveni izazov s fizičkim, emocionalnim i mentalnim posljedicama. U ovom kontekstu, medicinska sestra i tehničar imaju ključnu ulogu u pružanju integrirane skrbi. Njihova uloga obuhvaća praćenje tjelesne mase, emocionalne podrške, edukaciju pacijenata i obitelji te koordinaciju s multidisciplinarnim timom. Kroz kontinuiranu podršku, edukaciju o zdravim prehrambenim navikama i promicanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, medicinska sestra doprinosi prevenciji, ranom prepoznavanju i liječenju poremećaja prehrane kod adolescenata te unapređuje kvalitetu života adolescenata. Prevencija poremećaja prehrane vitalan je javnozdravstveni problem. Univerzalni preventivni programi usmjereni na nacionalnu, zajednicu ili školsku razinu imaju za cilj promicanje opće dobrobiti i smanjenje rizika od poremećaja prehrane. Obrazovni programi usmjereni na poremećaje prehrane, percepciju tjelesne slike i pretilost mogu se implementirati u školski kurikulum. Kada se osobi dijagnosticira poremećaj hranjenja, ključno je educirati pacijente i obitelji o tijeku, prognozi i liječenju poremećaja hranjenja. Članovi obitelji, kao što su roditelji, uvijek bi trebali biti uključeni u proces upravljanja kako bi se olakšalo planiranje obroka ili postavljanje ograničenja, što je osobito korisno u liječenju male djece i adolescenata. Koordinirani interprofesionalni timski rad koji uključuje liječnika, nutricionista, psihoterapeuta, psihijatra, medicinske sestre, radnog terapeuta i socijalnog radnika poboljšava skrb za pacijente s poremećajima prehrane. Rano liječenje i agresivne multidisciplinarne intervencije povećavaju šanse za uspjeh i smanjuju vjerojatnost recidiva. Poremećaji prehrane uzrokuju značajno ekonomsko opterećenje za zdravstvene resurse. Učinkovito korištenje raspoloživih zdravstvenih resursa potencijalno smanjuje troškove zdravstvenog sustava i društva. Liječnici i medicinske sestre ključni su za prepoznavanje i pružanje rane intervencije kod poremećaja prehrane. Uključivanje obitelji ima važnu ulogu, osobito kod mlađih pacijenata.