Inkontinencija se dijeli na urinarnu i fekalnu, a definira se kao gubitak kontrole nad mjehurom ili crijevima što dovodi do nenamjernog ispuštanje urina ili izmeta. Može značajno utjecati na kvalitetu života osobe, uzrokujući fizičku nelagodu, neugodu i društvenu izolaciju. Inkontinencija može biti uzrokovana nizom čimbenika, uključujući starenje, porođaj, trudnoću ili medicinska stanja poput dijabetesa i problema s prostatom. Neurološka stanja poput ozljeda leđne moždine, moždanog udara i multiple skleroze također mogu dovesti do inkontinencije jer mogu poremetiti normalno funkcioniranje živaca koji kontroliraju rad mjehura i crijeva. Ozbiljnost i vrsta inkontinencije ovisi o opsegu, trajanju i lokaciji neurološke bolesti. Mogućnosti liječenja inkontinencije ovise o njezinom uzroku i težini i mogu uključivati promjene načina života, farmakološko liječenje, fizioterapiju ili kirurške zahvate. Rana intervencija i individualizirani planovi terapije mogu pomoći u upravljanju simptomima i poboljšati kvalitetu života pacijenata. Fizioterapija se bavi jedinstvenim potrebama i izazovima neuroloških pacijenata. Fizioterapeuti nastoje prilagoditi planove terapije i surađivati s drugim medicinskim stručnjacima u multidisciplinarnim timovima kako bi postigli najbolje rezultate i poboljšali kvalitetu života pacijenata. Pravilna kontrola mišića dna zdjelice ključna je u prevenciji inkontinencije. Redovito vježbanje može ojačati te mišiće, održavajući njihovu funkciju i podupirući kontrolu mokrenja. Fizioterapijski proces uključuje početnu procjenu, izradu plana terapije s postavljanjem ciljeva, provedbu ciljanih intervencija i edukaciju pacijenata. Glavni ciljevi fizioterapije su smanjiti ili eliminirati simptome inkontinencije, pomoći pacijentima da se uključe u svakodnevne aktivnosti bez nelagode ili srama te potaknuti njihovo samopouzdanje