Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) predstavlja odgođen ili produljen odgovor na stresni događaj, a uzrokuje ga ekstremno traumatsko iskustvo. Traumatska iskustva mogu biti prirodne katastrofe, ratne traume, teške nezgode, svjedočenje traumatskom događaju, smrt u obitelji, psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje, nasilje u obitelji, zanemarivanje u djetinjstvu i sl. Osnovni etiološki čimbenik je stresni događaj i to u obliku izloženosti stvarnoj ili prijetećoj smrti, ozljeđivanju ili nasilju. Karakteristične grupe simptoma su intruzivni simptomi, izbjegavanje podsjetnika na traumatski događaj, povećan pobuđenost i reaktivnost te negativne kognitivne promjene i promjene raspoloženja. Prognoza je bolja što je početak nagliji, što je trajanje simptoma kraće, ako nema disocijacija i komorbiditeta, osoba dobro funkcionira te ima snažnu socijalnu podršku. Liječenje osoba oboljelih od PTSP-a složen je i dugotrajan proces, a obuhvaća primjenu bioloških, psiholoških i socijalnih metoda. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u skrbi za oboljele od PTSP-a. Njihova uloga uključuje pružanje adekvatne skrbi, podrške i pomoći pacijentima pri suočavanju s bolešću. Važno je uspostaviti odnos s pacijentima temeljen na profesionalnosti, međusobnom poštovanju, povjerenju i terapijskoj komunikaciji. Sestrinska skrb za pacijente oboljele od PTSP-a zahtijeva mnogo znanja i truda kako bi se pomoglo pacijentima u suočavanju sa simptomima i poboljšanju kvalitete života.