Cerebralna paraliza predstavlja skupinu motoričkih poremećaja koji nastaju zbog oštećenja mozga u ranoj fazi razvoja. Patogeneza cerebralne paralize je složena, a klinička slika varira, stoga je važno uspostaviti dobru osnovu i pravilan pristup kako bismo mogli prepoznati koje motoričke poteškoće su povezane s istom patogenezom. Poremećaji držanja i kretanja zahtijevaju kompleksne i često dugotrajne terapijske postupke, posebno kada su uzrokovani oštećenjima mozga. Rana intervencija kod djece s cerebralnom paralizom ključna je za postizanje najboljih rezultata. U najranijim fazama, poremećaji kretanja mogu se uspješno tretirati Vojta terapijom. Vojta princip je razvio neurolog Vaclav Vojta između 1950. i 1970. godine. Promatrajući djecu s cerebralnom paralizom, profesor Vojta primijetio je da reagiraju na određene položaje tijela i specifične pokrete trupa i ekstremiteta. Ti pokreti, koje je moguće ponovno izazvati, nisu bili svjesni i sadržavali su sastavne dijelove naprednih pokreta. Eksperimentalni rezultati pokazali su da su sudionici, iako nesvjesni svojih radnji, uspjeli reproducirati određene pokrete. Ti pokreti, koji su se mogli ponoviti nisu bili svjesno izvedeni, ali su sadržavali osnovne elemente složenijih pokreta. Na taj način, istraživanja su otkrila da su ovi nesvjesni pokretu uključivali sastavne dijelove naprednijih motoričkih sekvenci, što upućuje na mogućnost dubljih neuroloških mehanizama koji ih kontroliraju. Cilj ovog rada je prikazati učinkovitost primjene Vojta terapije kod djece s cerebralnom paralizom kroz dostupna istraživanja na tu temu.