Artroza kuka je neupalna bolest zgloba kuka. Najčešće se javlja kod starijih osoba, ali je sve češća i kod mlađe populacije. Sjedilački način života uvelike doprinosi razvoju artroze kuka te njezina pogoršanja. Također, starenjem stanovništva sve je više starijih pa se i time povećava broj oboljelih. Artroza kuka može uvelike ugroziti svakodnevni život ako se ne dijagnosticira na vrijeme. S obzirom na to da je zglob kuka kuglasti zglob, omogućuje velik opseg pokreta, dok artroza to znatno ograničava. Prvi se simptomi obično ignoriraju i ništa se ne poduzima, a s napredovanjem bolesti povećava se oštećenje zgloba, što dovodi do velikih komplikacija. Radiološka dijagnostika spada u najbitnije metode kod otkrivanja artroze kuka jer omogućuje pregled onoga što se nalazi unutar tijela. Najčešće se koristi rendgensko snimanje kod kojeg se vide koštane strukture, ali se kod rane simptomatologije na rendgenskoj snimci ponekad ništa ne vidi. Također, vrlo je važan liječnički pregled kojim se vidi opće stanje pacijenta. Liječnik može tražiti i snimanje magnetskom rezonancijom radi pregleda mekotkivnih struktura i živaca, no to je vrlo rijetko. Liječenje se može svesti na konzervativno, farmakološko i kirurško, a liječnik je osoba koja određuje odgovarajuće liječenje pojedinom pacijentu. Onima s ranijim stanjem artroze najčešće se preporučuje konzervativno liječenje. Konzervativno liječenje uključuje učenje pacijenta o simptomima, prilagodbi načina života i regulaciji tjelesne mase ako je potrebno. Pretilost također vodi veliku ulogu kod liječenja artroze, pa se pojedincima može savjetovati da primjenjuju dijetu ili vježbaju. Farmakološko liječenje uglavnom počinje prije posjeta liječniku radi ublažavanja bolova. Kasnije liječnici mogu pojačati terapiju ili promijeniti lijekove. Kirurško liječenje primjenjuje se kad više nijedna metoda ne pomaže kod smanjenja simptoma. Sve veći broj pacijenata nakon nekog vremena treba na operaciju. Kirurškim liječenjem ugrađuje se endoproteza kuka. U današnje vrijeme, s napredovanjem medicine, kirurške procedure su znatno brže i bezbolnije, a i sam oporavak je znatno brži. Oporavak je također individualan i ovisi o tome slijedi li osoba propisana pravila. U nekim je slučajevima prije potpunog oporavka potrebna prilagodba ili promjena svakodnevnih aktivnosti. Nakon oporavka pacijent se vraća normalnom životu.