Ovim istraživanjem htjeli smo ispitati odnos zadovoljstva životom i strategija kognitivne emocionalne regulacije kod pacijenata na Odjelu forenzčike psihijatrije. Svi ispitanici, njih 81 bili su pacijenti muškog spola, s Odjela forenzike psihijatrije Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača. Prosječna dob ispitanika bila je 44 godine života, a prosječna duljina boravka na Odjelu 713 dana. U istraživanju su prikupljeni osnovni demografski podaci , korišten je Upitnik kognitivne emocionalne regulacije CERQ (Garnefski i sur,2001, prema Soldo i Vulić-Prtorić, 2018), te jednodimenzionalna mjera zadovoljstva životom. Rezultati istraživanja pokazali su da su pacijenti prosječno zadovoljni svojim životom (M=6,46). Zadovoljstvo životom najviše pozitivno korelira s adaptivnim strategijama stavljanje u perspektivu (r=0,23), i ponovnom pozitivnom procjenom koja je blizu granice statistike znaajnosti (p=0,05). Od neadaptivnih strategija koje su negativno povezane s zadovoljstvom života pacijenata na forenzikoj psihijatriji izdvajaju se katastrofiranje (r=-0,29), i ruminacija (r=-0,37), što znači da su povezane s nižim zadovoljstvom životom kod pacijenta. Rezultati ovog istraživanja upućuju na moguće intervencije liječenja koje bi mogle poboljšati kognitivnu emocionalnu regulaciju pacijenata i posljedično djelovati na njihovo ponašanje.