Samoubojstvo predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem diljem svijeta, čije razumijevanje i prevencija zahtijevaju sveobuhvatan pristup. Definira se kao namjerno oduzimanje vlastitog života i često je rezultat složene interakcije psiholoških, socijalnih i bioloških čimbenika. U svijetu godišnje oko milijun ljudi izvrši samoubojstvo, što ukazuje na potrebu za efikasnim strategijama prevencije. Prevencija samoubojstva obuhvaća tri razine: primarnu, koja je usmjerena na cijelu zajednicu s ciljem edukacije i razbijanja stigme; sekundarnu, koja se fokusira na rano prepoznavanje osoba u riziku i pružanje pomoći; i tercijarnu, koja uključuje intervencije za osobe koje su već pokušale samoubojstvo kako bi se spriječili daljnji pokušaji. Dostupnost i kvaliteta mentalno zdravstvenih usluga ključna je u prevenciji samoubojstva. Uključivanje različitih oblika terapije, kao što su psihofarmakoterapija, različite forme psihoterapije, te posvećena psihijatrijska sestrinska skrb, igraju vitalnu ulogu u tretmanu osoba s mentalnim poremećajima koji mogu dovesti do suicida. Važnu ulogu u prevenciji samoubojstva imaju i mediji, kojima se savjetuje odgovorno izvještavanje o samoubojstvima kako bi se izbjegao "Wertherov efekt" — fenomen pojačanja suicidnih pokušaja uzrokovan medijskim prikazivanjem samoubojstava. Kroz edukaciju, podršku zajednice i stručno vođene intervencije, moguće je značajno smanjiti incidenciju samoubojstava i unaprijediti opće mentalno zdravlje populacije. Svaki pojedinac može doprinijeti ovoj borbi, bilo da je riječ o profesionalcima u zdravstvu, obrazovnim radnicima, ili članovima zajednice, stvarajući sigurno i podržavajuće okruženje za sve.