Stvaranje genotipova pšenice koji efikasno koriste dušik važno je iz ekoloških i ekonomskih razloga. Uspjeh oplemenjivanja na učinkovitost korištenja dušika kod pšenice ovisi o genotipu. Genotipovi pšenice razlikuju se u efikasnosti usvajanja i korištenja dušika u biljci. U istraživanju je bilo uključeno devet genotipova ozime pšenice: dvije sorte Antonija i Mara te sedam linija. Pokus je bio postavljen prema split-plot dizajnu u četiri ponavljanja u uvjetima gnojidbe dušikom u dozi od 130 kg N/ha (N130) i reducirane gnojidbe 80 kg N/ha (N80). Svi agrotehnički postupci osim prihrane dušikom bili su jednaki za dvije razine gnojidbe (N80 i N130). Cilj ovog rada bio je utvrditi razlike između genotipova pšenice u agronomskim svojstvima kod dvije razine gnojidbe dušikom te utvrditi njihovu efikasnost iskorištenja dušika. Svojstva kod kojih su utvrđene značajne razlike između dviju razina gnojidbe bila su prinos i efikasnost korištenja dušika. Za razliku od prinosa koji je bio veći kod gnojidbe N130, za efikasnost korištenja dušika utvrđeno je značajno smanjenje. Genotipovi L2 i Mara imali su najvišu efikasnost korištenja dušika u obje razine gnojidbe. Stoga, sortu Mara možemo preporučiti za sjetvu u područjima u kojima je gnojidba ograničena iz nekih razloga: (1) nepovoljnih vremenskih uvjeta, (2) ekološki osjetljivijih područja te (3) preskupog gnojiva za proizvođača. Liniju L2 oplemenjivači mogu prijaviti u sortnu komisiju u priznavanje i deklarirati kao genotip koji odlično iskorištava dušik, te koristiti je u budućim križanjima kao roditelja.