Masovna upotreba fosilnih goriva opterećena je energetskom neovisnosti EU, ekološkim posljedicama te samim rezervama. Neobnovljivost, cijena i negativan utjecaj na okoliš dovode u pitanje racionalnost korištenja takvih goriva. Suprotnost tome su obnovljivi izvori energije među kojima je biomasa. Neke energetsko iskoristive kulture su Sida hermaphrodita, Miscanthus x giganteus te Arundo donax. Jedna od mogučnosti iskorištenja biomase je njeno rasplinjavanje. Rasplinjavanje s energetskog gledišta je kemijski proces pretvaranja neke krute ili tekuće tvari na primjer ugljena, biomase i sličnih tvari u plin. Osnovni proces rasplinjavanja sastoji se od sušenja, toplinske razgradnje organske tvari ili pirolize, djelomičnog izgaranja plinova, para i ugljena iz biomase i rasplinjavanja ostataka. Sama piroliza kao najvažniji proces u rasplinjavanju se odvija na visokoj temperaturi uz dovedenu toplinu bez prisutnosti kisika i vode nakon koje dobivamo dva proizvoda bioulje i biougljen. Cilj ovog istraživanja je utvrditi mogućnost korištenja energetskih poljoprivrednih kultura kao sirovine za izravno izgaranje, odnosno utvrditi potencijal primjene procesa pirolize upravo s ciljem proizvodnje biulja te biougljena kao energenta.