Cilj ovog diplomskog rada bio je utvrditi utjecaj provenjavanja na hranjivost fermentirane biljne mase i kvalitetu fermentacije u silosu. Svježa ili direktno silirana biljna masa se dobro zbija u silosu, ali ima manju koncentraciju vodotopivih šećera u suhoj tvari krme, moguće gubitke hranjiva ocjeđivanjem silažnog soka, veće transportne i troškove skladištenja krme u usporedbi s biljnom masom provenutom prije siliranja. Veća razina provenjavanja krme prije siliranja dovodi do većih gubitaka hranjiva u polju i tijekom aerobne faze fermentacije u silosu. Pokus je proveden korištenjem krme poluprirodnog travnjaka zajednice Arrhenatheretum medioeuropaeum ruderale. Biljna masa je nakon košnje ostavljena da provene na tlu tijekom 0, 3, 6 i 24 sata kada su formirani laboratorijski silosi za svaku razinu provenjavanja odvojeno. Na temelju provedenih analiza uzoraka fermentirane krme, utvrđeno je da s produljenjem provenjavanja biljne mase raste udjel suhe tvari (ST), neutralnih detergent vlakana (NDV), fermentirajuće metaboličke energije u metaboličkoj energiji (FME/ME), faktor konzumacije goveda (FK-goveda) i pH vrijednost, a opada koncentracija sirovih proteina (SP), probavljivost organske tvari u ST (D-vrijednost), metabolička energija (ME), amonijski dušik (NH3-N), sadržaj šećera i faktor konzumacije za ovace (FK-ovaca). Uspoređujući 4 razine provenjavanja; 0h, 3h, 6h i 24h, zaključeno je, prema svim utvrđivanim parametrima hranjivosti, da je najviša kvaliteta sjenaže postignuta nakon 3 h provenjavanja.