Legenda o ličnosti Prezbitera Ivana se prvi puta javlja u 12. stoljeću, no, prije nego što je bio prezbiter, bio je poznat kao patrijarh i nadbiskup. Teško je pratiti legendu do izvora jer se prenosila usmenim putem prije nego što je prvi puta dio nje zapisao biskup Oton iz Freisinga. Postoji više teorija o porijeklu legende te je teško sa sigurnošću utvrditi koja je točna. Sama legenda se temelji i na povijesnim činjenicama, kao što je to bila bitka kod Katvana. Jedna od najvažnijih spisa o Ivanu je pismo iz 12. stoljeća upućeno bizantskom caru Manuelu I. Komnenu, no teško je utvrditi legitimnost pisma. Iz tog razloga postoji i više teorija o samom porijeklu i namjeri pisma. U samom razvitku legende je ulogu igrala i dugotrajna borba kršćanstva i islama koja je ostavila Europu u potrebi za Prezbiterom Ivanom. U 13. stoljeću fokus Europe se okreće na Istok zbog navale Mongola te su slani brojni misionari kako bi ih pokrštavali i prikupljali informacije. Zbog velikog broja putovanja u Aziju legenda o Prezbiteru Ivanu je splasnula zato što su Europljani uvidjeli da se radi o preuveličavanim glasinama. Iz tog razloga se legenda premješta u Etiopiju, koja se počela pokrštavati u razdoblju kasne antike. Zbog tog novog viđenja Etiopije, Portugalci su našli svoj put do nje te su stvorili prijateljski i diplomatski odnos s Etiopijom. Nakon tog razdoblja dolazi razdoblje isusovačke misije za koje je karakteristično zahladnjenje odnosa i modernizacija Etiopije. U 17. stoljeću dolazi do progona isusovaca iz Etiopije i njene izolacije.