Iako je njena povijest najstarija na svijetu, Afriku se smatra „mladom“ turističkom destinacijom, odnosno destinacijom u usponu. Na prvi spomen Afrike, na pamet padaju prostrane savane kojima šeće gomila divljih afričkih životinja, specifičnih za ovo područje. Uz to se veže bogata afrička povijest, crnački narodi, plemena koja još uvijek žive po tradicionalnim običajima. Sve to zvuči veoma zanimljivo i primamljivo, no ipak, rijetko se u današnjem govoru može čuti da netko izražava veliku želju za putovanjem u Afriku. Zašto je to tako? Uz sve navedene egzotične asocijacije, Afriku se paralelno povezuje i s političkim nestabilnostima, rasnim problemima, zaraznim bolestima, gladi stanovništva, nerazvijenim sredinama i ostalim čimbenicima koju Afriku ne čine idealnom destinacijom. Cilj ovog rada je prikazati pozitivne strane Afrike i njen neiskorišten potencijal kroz prirodne i društvene resurse kao nositelje turističke ponude. U ovom je slučaju za analizu odabrana južnoafrička regija, odnosno države koje se nalaze na jugu Afrike, a koje su po određenim kriterijima svrstane u tu skupinu. Tako se u radu obrađuju Južna Afrika, Zimbabve, Bocvana, Namibija, Lesoto i Esvatini. Rad započinje teoretskim objašnjenjem turističkih resursa, zatim slijedi analiza prirodnih i društvenih resursa kroz navedene države, dok se u konačnici navode prepreke i mogućnosti za razvoj turizma u regiji.