Karcinom želuca jedan je od najčešćih tumora na svjetskoj razini, a praćen je visokom razinom smrtnosti. Prema Laurenovoj klasifikaciji iz 1965. godine postoje dva glavna histološka tipa adenokarcinoma želuca, intestinalni i difuzni tip. Genetska podloga ovih karcinoma još uvijek je nedovoljno istražena, a posebno mutacije koje dovode do nastanka difuznog tipa karcinoma želuca. Wnt signalni put uključen je u razvoj različitih vrsta tumora, kao i proteini obitelji Dishevelled koji su njegovi nizvodno smješteni medijatori. Cilj ovog rada bio je analizirati izraženost DVL2 i DVL3 proteina u difuznim karcinomima želuca, s pretpostavkom kako bi oni mogli imati važnu ulogu u razvoju te vrste karcinoma. Ekspresija DVL2 proteina analizirana je u 41 kontrolnom uzorku zdravog tkiva želuca te u 49 uzoraka difuznih karcinoma želuca. Ekspresija DVL3 proteina analizirana je u 49 kontrolnih uzoraka zdravog tkiva želuca te u 50 uzoraka difuznih karcinoma želuca. Uzorci su prikupljeni iz arhive Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju KBC-a Zagreb. Nakon imunohistokemijskog bojenja, u kojem su korištena primarna poliklonska protutijela DVL2 i DVL3, rezultati su analizirani semikvantitativnom metodom uz bodovanje postotka pozitivnih tumorskih stanica i intenziteta bojenja. Ekspresija DVL2 proteina u tumorskom tkivu bila je statistički značajno jača u odnosu na zdravo tkivo želuca (p=0.0066). Nasuprot tomu, ekspresija DVL3 proteina nije pokazala statistički značajno jaču ekspresiju u tumorskom tkivu u usporedbi sa zdravim tkivom želuca (p=0.1308). Ekspresija DVL3 proteina statistički je značajno veća u odnosu na DVL2 protein u tumorskom tkivu (p=0.0022), kao i u zdravom tkivu želuca (p<0.0001). Dobiveni rezultati ukazuju da bi DVL2 mogao imati važnu ulogu u razvoju ove vrste karcinoma. Potrebne su daljnje studije koje bi tu ulogu razjasnile i proučile mogućnost korištenja DVL2 proteina kao tumorskog markera u dijagnostici ili kao ciljne molekule za djelovanje terapije u difuznim karcinomima želuca.