Bolesti krvožilnog sustava su jedan od najčešćih uzroka morbiditeta i mortaliteta u svijetu, posebice u razvijenim zemljama. Točna i precizna dijagnostika tih bolesti je glavni preduvjet za njihovo uspješno liječenje. Danas postoje različite metode prikaza vaskularne patologije kao što su: doplerski pregled, CT-angiografija, MR-angiografija i digitalna subtrakcijska angiografija (DSA). One u radiologiju ulaze 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća i do danas zadržavaju glavno mjesto u dijagnostičkoj, ali i u intervencijskoj radiologiji vaskularnih bolesti. Dopler je jeftina, široko dostupna, neinvazivna metoda koja ne zahtijeva primjenu kontrastnog sredstva i ne izlaže pacijente zračenju i zato je temeljna slikovna metoda dijagnostike većine patoloških stanja na arterijama i venama. Angiografske metode su minimalno invazivne i invazivne metode kod kojih se primjenjuje jodno ili gadolinijevo kontrastno sredstvo koje sa sobom nosi komplikacije samog procesa primjene, ali i nuspojave koje izaziva kontrast. CT-angiografija i DSA ujedno pacijente izlažu zračenju. Unatoč tome što u većini bolesti CT-angiografija, MR-angiografija i DSA imaju istu ili veću specifičnost i osjetljivost u odnosu na dopler, njihova invazivnost, skupoća i komplikacije koje izazivaju su ono zbog čega u većini vaskularnih bolesti nisu postavljeni kao prva linija dijagnostike. Od sve četiri metode jedino je DSA invazivna metoda koja se koristi u slučajevima kada postoji i mogućnost intervencije tj. terapijskog djelovanja i zato najveću primjenu nalazi u intervencijskoj radiologiji. U ovom radu osvrnut ću se na svaku od tih metoda pojedinačno te na primjeru najučestalijih patoloških stanja krvnih žila usporediti njihove prednosti i nedostatke.