U suvremenom svijetu ljudi su izloženi velikim pritiscima na radnome mjestu – preopterećenosti poslom, neadekvatnim uvjetima rada, jakom konkurencijom, strahom od gubitka posla, lošom organizacijskom strukturom i kulturom, nedovoljnom i nestručnom edukacijom zaposlenika, nedostatkom timskoga rada, a sve to vodi do povećanja stresa i pogoršanja međuljudskih odnosa u radnoj okolini. Stres je jedan od temeljnih razloga zbog čega mnogi zaposlenici svakodnevno trpe raznorazna zlostavljanja i maltretiranja od svojih nadređenih i radnih kolega što uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje, ignoriranje i ismijavanje. Takvo ponašanje poznato je pod nazivom mobing, a žrtvi često uzrokuje teške zdravstvene tegobe. Naime, u tako nezdravoj radnoj okolini nemoguće je dulje vrijeme normalno funkcionirati te biti u potpunosti koncentriran i posvećen radnim zadatcima. Mobing se manifestira u različitim mobizirajućim aktivnostima koje su ozbiljan društveni problem te stvaraju velike fizičke, socijalne, mentalne i psihosomatske traume. Osim na žrtvu mobing štetno utječe na cjelokupnu radnu organizaciju i na njezinu sliku u javnosti, okolinu u kojoj ona djeluje i na društvo općenito stvarajući pritom velike ekonomske gubitke. Naime, žrtve koje su izložene mobingu, zbog čestih izostanaka i korištenja bolovanja, odlazaka na razne specijalističke preglede, a kasnije i u prijevremene mirovine, nanose troškove zdravstvenome i mirovinskome sustavu te u konačnici cijeloj društvenoj zajednici. Iako je mobing sve učestaliji fenomen, još uvijek ne postoji dovoljna posvećenost institucija i radnih organizacija kako bi se spriječilo i onemogućilo njegovo daljnje širenje, a ni kvalitetni zakoni i zakonske regulative. Izuzetak je nekoliko europskih zemalja u kojima je izglasan zakon protiv mobinga. Iz svega navedenog može se zaključiti da mobing nije samo problem pojedinca, žrtve ili njegove obitelji nego je i cjelokupni društveni problem s kojim bi se javnost trebala bolje upoznati kako bi se moglo intervenirati u najvećoj mogućoj mjeri.