Određivanje koncentracije B-natriuretskog peptida (BNP), kreatin kinaze MB (CK-MB) i mioglobina klinički je najznačajnije u dijagnostici srčanih disfunkcija, kao što je srčano zatajenje i infarkt miokarda. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati načine uzrokovanja hemolize u uzorcima seruma te provesti analitičku verifikaciju imunokemijskog testa za određivanje koncentracije BNP-a, CK-MB i mioglobina. Analitička verifikacija obuhvaćala je ispitivanje nepreciznosti metode, utjecaja interferencije lipemije na sva tri analita te interferencije hemolize na određivanje koncentracije CK-MB. Za ispitivanje su korišteni ostatni uzorci seruma ili plazme bolničkih bolesnika zaprimljenih u laboratoriju Kliničkog zavoda za kemiju KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Hemoliza je ispitivana primjenom hemolizata i smrzavanjem uzoraka, dok je za simulaciju lipemičnih uzoraka korištena komercijalno dostupna otopina Intralipida®. Mjerenja su provedena na imunokemijskom analizatoru Architect i2000 tvrtke Abbott. Rezultati analitičke verifikacije pokazali su da je nepreciznost metode u skladu s navodima proizvođača. Hemoliza i lipemija nisu dovele do značajne promjene u rezultatu mjerenja koncentracije CK-MB. Na određivanje BNP-a, lipemija pri nižim koncentracijama interferenta dovodi do lažno povišenih, a pri višim koncentracijama do laţno sniženih vrijednosti analita. Učinak lipemije na određivanje mioglobina ovisan je o koncentraciji samoga analita u uzorku. U uzorcima seruma hemolizu nije bilo moguće izazvati miješanjem uzoraka na vortexu niti protjerivanjem uzorka kroz iglu. Značajna hemoliza dobivena je smrzavanjem i miješanjem uzoraka s homogenizatorom. Zaključno, metoda je zadovoljavajuće nepreciznosti, hemoliza i lipemija ne utječu na određivanje koncentracije CK-MB, lipemija dovodi do značajnih promjena u rezultatu mjerenja koncentracije BNP-a (pri nižim koncentracijama interferenta dovodi do lažno povišenih, a pri višim do lažno sniženih vrijednosti analita). Utjecaj lipemije na određivanje mioglobina ovisan je o koncentraciji samoga analita u uzorku i zabilježen je kod viših koncentracije analita kada dovodi do lažno sniženih vrijednosti. Različiti načini uzrokovanja hemolize imaju za posljedicu i razlike u opaženom utjecaju interferencije hemolize na koncentraciju analita od interesa zbog čega je potreban oprez pri interpretaciji dobivenih rezultata.