Poimanje kristala kao krtih, statičnih i krhkih tvari, koje je do nedavno bilo uvriježeno u kristalografskoj, ali i široj znanstvenoj zajednici, počelo se drastično mijenjati otkrićem dinamičnih kristala. Uočeno je da se pod utjecajem vanjskog svjetlosnog, toplinskog ili mehaničkog podražaja kristali mogu ponašati na potpuno nov i neočekivan način, da mogu skakati, eksplodirati, puzati, uvijati se i savijati se. Glavni uzroci ovakvog ponašanja kristala leže u samoj kristalnoj strukturi te reakcijama i transformacijama koje su posljedica primjene podražaja. No, iako je istraživanje strukturnih principa koji omogućuju dinamično ponašanje kristala još uvijek u začetku, ovakva nova svojstva, osim što su promijenila pogled na kristale, otvorila su i cijeli novi zanimljivi svijet moguće primjene kristala. Vrlo uređena struktura kristalima daje veliku prednost nad materijalima koji se trenutno koriste u industriji. Kristali ovih zanimljivih svojstava pokazali su se prvenstveno kao vrlo dobri kandidati za primjenu u aktuatorima, to jest, uređajima koji pretvaraju dovedenu energiju u mehaničku silu, no svoje bi mjesto mogli naći i u optoelektroničkim uređajima te nekim uređajima koji se mogu sami oporaviti od vanjskog oštećenja. Međutim, potrebno je nadvladati još mnogo izazova prije stvarne primjene savitljivih kristala. Razumijevanje principa koji uzrokuju ovakav mehanički odziv i mogućnost njegovog kontroliranja ključni su za potencijalnu praktičnu primjenu.