Silikati pripadaju najrasprostranjenijoj skupini minerala u Zemljinoj kori. Dijele se u 6 temeljnih skupina, a građeni su od SiO4 4− tetraedara: nezosilikate, ortodisilikate, ciklosilikate, inosilikate, filosilikate i tektosilikate. Razlikuju se u načinu povezivanja SiO4 4− tetraedara i brojem kisikovih atoma koji sudjeluju u procesu vezanja SiO4 4− tetraedara. Jedna od izrazitih primjena silikata u današnjem društvu je u izradi keramičkih materijala i zeolita. U njihovoj izradi najčešće se primjenjuju silikati iz skupine filosilikata i tektosilikata kao i organski ili anorganski spojevi (SDA) koji kontroliraju i usmjeravaju izgradnju takvih struktura. Sinteza keramike i zeolita nalazi sve veću primjenu u raznim granama industrije i biomedicini pa se prilikom njihove sinteze nastoje poboljšati svojstva silikatnih okosnica tih materijala raznim postupcima poput dodatka ZrSiO4 ili aluminijskih nanočestica keramici ili uporabom SDA spojeva i anorganskih reagensa koji sadrže fluor. Primjena zeolita je raznovrsna, rabe se u biomedicinske svrhe za izradu implantata, antikorozivne svrhe, kao katalizatori, molekulska sita, u svrhu pročišćavanja zraka ili regeneraciji kože itd. U raznolikosti primjene nimalo ne zaostaje keramika. Keramički materijali nalaze primjenu u izradi alata za rezanje, porculana, posuđa, sanitarija, abraziva itd.