Istraživanja povezanosti tumora i bakterija počela su još u 19. stoljeću, a u zadnja dva desetljeća su postala intenzivnija i opširnija zahvaljujući napretku tehnologije. Bakterije posjeduju prirodnu tendenciju naseljavanja tumora zbog hipoksičnog okoliša, nutrijenata nastalih odumiranjem stanica te zaštićenosti od imunološkog sustava. Ugrađivanjem gena za lijekove u genom bakterije one postaju vektori koji nose lijekove duboko u tumorsko tkivo koje bi inače lijekovima ostalo nedostupno zbog sporije neoangiogeneze od rasta tumora. Također se smanjuje djelovanje lijekova na zdrava tkiva. Korištenjem bakterija napravljenih da ciklički ulaze u lizu nakon što populacija dosegne određenu gustoću, omogućuje se efikasnije otpuštanje toksičnih produkta u tumorsko tkivo i kontrolira se populacija bakterija. Time se smanjuje vjerojatnost sistemske upalne reakcije na bakteriju. Bakterijske terapije kombinirane sa standardnima, poput kemoterapija ili radioterapija, daju znatno bolje rezultate jer se postiže sinergistički efekt: bakterije ubijaju stanice tumora daleko od krvnih žila, dok one bliže ubijaju kemoterapeutici ili zračenje. Jednom usavršene bakterijske terapije postati će nezamjenjiv alat u klinici koji će omogućiti liječenje do sada neizlječivih tumora.