Temeljni cilj rada je ispitati inkluzivna uvjerenja odgajatelja koji rade u vrtićima ili se studijem pripremaju za to, kao i njihovu samoprocjenu osposobljenosti za osnaživanje roditelja djece s posebnim potrebama. Postavljene su hipoteze prema kojima: (1) studenti preddiplomskog i studenti diplomskog studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te odgajatelji imaju pozitivna uvjerenja o inkluzivnom obrazovanju, (2) ne postoji značajna razlika između uvjerenja odgajatelja i uvjerenja studenata prema inkluzivnom obrazovanju i (3) postoji značajna povezanost između inkluzivnih uvjerenja ispitanika i njihovog osjećaja osposobljenosti za ulogu osnaživanja roditelja djece s posebnim potrebama. Prigodni uzorak istraživanja uključuje 89 ispitanika, od čega 32 studenta od prve do pete godine Učiteljskog fakulteta u Rijeci na smjeru Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te 57 odgajatelja zaposlenih u dječjim vrtićima Primorsko-goranske i Istarske županije. U provedbi istraživanja primijenjen je prilagođeni upitnik Učiteljskih uvjerenja o inkluziji učenika s teškoćama (Teachers’ Opinions about the Inclusion of Children with Moderate to Severe Special Needs in General Education Settings, Linn i Coelho da Silva, 2014, prema Skočić Mihić, Gabrić, i Bošković, 2016). Podaci prikupljeni istraživanjem analizirani su pomoću statističkog programa IBM SPSS Statistics Subscription. Za testiranje hipoteza korišteni su osnovni statistički parametri (M, SD, MIN, MAX), a zbog malog uzorka ispitanika i podataka koji nemaju normalnu distribuciju, primijenjeno je neparametrijsko ispitivanje Kruskal-Wallis testom i Spearmanovim koeficijentom korelacije, a rezultati kvalitativnih odgovora ispitanika obrađeni su metodom tematske analize sadržaja. Prema rezultatima istraživanja, ispitanici su izrazili visoku razinu slaganja s tvrdnjama o pozitivnim aspektima inkluzivnog obrazovanja, no rezultati Kruskal-Wallis testa pokazuju da ipak postoje razlike u uvjerenjima odgajatelja i studenata, odnosno da podskupina odgajatelja, više od studenata podržava tvrdnje o dobrobiti uključivanja djece s posebnim potrebama u redovne vrtićke grupe. Prema rezultatima Spearmanovog koeficijenta korelacije, u podskupini studenata preddiplomskog studija nema značajne povezanosti između njihovih inkluzivnih uvjerenja i osjećaja osposobljenosti za ulogu osnaživanja roditelja, dok su uvjerenja studenata diplomskog studija jače pozitivno povezana s njihovim osjećajem osposobljenosti za ulogu osnaživanja roditelja u odnosu na odgajatelje.