KPR (kardiopulmonalna reanimacija) obuhvaća postupke koji se poduzimaju da bi se osobi, koja je doživjela kardiorespiratorni arest, ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. Cilj izvođenja KPR je osiguravanje dostatne količine kisika mozgu, srcu i drugim vitalnim organima, a sve sa ciljem postizanja adekvatne srčane akcija i adekvatnog spontanog disanja ili pak postizanje adekvatne srčane akcije i potpomognutog disanja. Valja napomenuti kako je Hrvatski zavod za htinu medicinu za rad u izvanbolničkoj hitnoj službi odredio i prihvatio smjernice za KPR od Europskog vijeća za reanimatologiju (European Resuscitation Council - ERC) (koje ujedno koristi i hrvatsko društvo za reanimatologiju hrvatskog liječničkog zbora ). Po tim smjernicama razlikujemo BLS (eng.,basic life support; osnovno održavanje života) i ALS (eng.,advenced life support, napredno održavanje života) čije su smjernice modificirane s obzirom na dob osobe koja je u kardiopulmonalnom arestu i uzroke kardiorespiratornog aresta. Znamo da je važnost KPR-a od životne važnosti jer direktno pokušava promijeniti najgori mogući scenarij, a to je naravno smrt. Kako bi se to postiglo pružatelj ili pružatelji reanimacijskih postupaka moraju znati kvalitetan i siguran način izvođenja KPR-a kako bi imali što veću šansu ne samo spasiti nečiji život već i kod uspjeha reanimacije postići što veću kvalitetu života u osobe kod koje je KPR bio uspješan U današnje vrijeme kao tranzicijska zemlja nalazimo se na prekretnici koja našu medicinu sve više pokušava po načinu rada i kvaliteti pruženih usluga približiti medicini kakvu imaju najjrazvijenije zapadnoeuropske zemlje. Slijedom toga standardizacija kvalitete pružanja usluga tako je zahvatila i izvanbolničku hitnu medicinsku službu u našoj zemlji. Ovo je važno iz razloga jer se zbog velikog napredka medicine pojavio još jedan bitan faktor u ishodu KPR a to je mogućnost da osoba kod koje se dogodi srčani zastoj postane donor organa u slučaju moždane smrti te da se reanimacijom zapravo indirektno može spasiti život druge osobe. Zato se reanimaciji mora pristupiti potpuno spreman i sa punim entuzijazmom te sa punom dozom odgovornosti kako bi se pokušalo postići što bolji ishod za osobu koja je u kardiorespiratornom arestu.