Prvi svjetski rat ostavio je europski kontinent u rasulu, prekinuta je međunarodna trgovina. Nezadovoljne mase ljudi nisu više vjerovale u kapitalistički ustroj. To je dovelo do mnoštvo štrajkova. Tijekom 20ih godina 20. stoljeća došlo je do uspona ekonomije i proizvodnje. U SAD-u je proizvodnja je toliko narasla da se dogodila hiperprodukcija, tj. zasićenost tržišta proizvodima, što je automatski dovelo do pada cijena na burzi. Pad se dogodio praktički preko noći, ljudi su ostali na ulici, a poduzeća su propala. Država nije bila spremna na krizu takvih razmjera, radnike se otpuštalo na tisuće. Situacija je bila toliko kritična, da se ljudi nisu mogli niti prehraniti. Kriza u Njemačkoj je dovela do jačanja Hitlerove nacionalsocijalističke stranke. Loša ekonomska situacija budila je frustracije u ljudima te tako nezadovoljni, Hitlerove ideje su im se počele činiti kao jedini izlaz. S druge strane Atlantika, u SAD-u, Franklin Roosevelt, iznio je svoj program oporavka pod nazivom „New Deal“. Njegov plan je bio državnom intervencijom ponovno oživjeti gospodarstvo, organizirao je javne radove i usvojio nove zakone vezane za cijene proizvoda na tržištu. Situacija je došla pod kontrolu tijekom Drugog svjetskog rata, razlog tomu je bila opća mobilizacija ljudi u vojnu industriju i logističku potporu. To je dovelo do punjenja državnog proračuna, a nakon Drugog svjetskog rata ekonomije su već stale na noge, cijene su se snizile te se moglo vratiti normalnoj trgovini.