Cerebralna paraliza je klinički entitet uzrokovan neprogresivnim oštećenjem nezrelog mozga. Karakteriziran je poremećajem položaja i pokreta. Prevalencija cerebralne paralize svodi se na 2 do 3 od 1000 živorođene djece. Oštećenje utječe na mišićno- koštani sustav, motorički i kognitivni razvoj. U pristupu pacijentima bitno je shvatiti da cerebralna paraliza osim medicinskog predstavlja psihološki i socijalni problem. U postavljanju ciljeva radnog terapeuta bitno je koristiti individualni pristup, te s terapijom početi što prije. Glavni ciljevi terapija su poboljšati sposobnost usvajanja novih vještina, smanjiti komplikacije uzrokovane cerebralnom paralizom te pružiti psihološku podršku pacijentu. Osobe s cerebralnom paralizom osim motoričkih poteškoća nailaze na probleme u psihosocijalnom i radnom području. Stoga bismo trebali razumjeti okolinske i socijalne prepreke na koje oni nailaze, te utječu na njihovo psihološko stanje i prilagodbu. Prilikom rada s osobama s cerebralnom paralizom najpoželjnije je koristiti multidisciplinarni pristup, kako bismo poboljšali kvalitetu života pojedinca. Bitno je obratiti pozornost na pojedinčevo mentalno zdravlje, sliku o sebi, samopoštovanje i samopouzdanje, te ostale psihološke aspekte koji određuju kvalitetu života.