Tjelesna aktivnost uključuje bilo koji pokret izazvan mišićnom kontrakcijom i rezultira povećanom potrošnjom energije i usko je vezana za tjelesni fitness koji je zapravo skup obilježja koji utječu na tjelesnu aktivnost i pridonosi smanjenju rizika za nastanak bolesti vezanih uz tjelesnu neaktivnost. Prirodni vrhunac tjelesnog fitnessa prati fiziološku zrelost koja nastupa u kasnim tinejdžerskim godinama i traje do ranih dvadesetih godinama kada zapravo obuhvaća i studentsku populaciju. Kardiorespiratorna izdržljivost, tjelesna kompozicija, fleksibilnost te mišićna jakost i izdržljivost, komponente su koje se mjere kada se želi dobiti uvid u zdravstveni status osobe. Kako bi se dobio cjelokupni uvid u zdravstveni status potrebno je provesti mjerenja koja se odnose na svaku pojedinu komponentu. Kardiorespiratorna izdržljivost je najbitnija komponenta zdravstvenog fitnessa jer je funkcija srca i pluća neophodna za kvalitetan i dugotrajan način života. Tjelesna kompozicija određuje se udjelom tjelesne masti u odnosu na ostala tkiva. Fleksibilnost je određen moguću izvođenja pokreta zgloba u punom opsegu bez zatezanja ili ukočenosti i nužna je za izvođenje glatkog pokreta bez zastoja, te smanjuje rizik za nastanak ozljede. Mišićna jakost i izdržljivost komponente su fitnessa koje su neophodne za izvođenje dnevnih aktivnosti koje zahtijevaju podizanje, nošenje, guranje i povlačenje bez naprezanja ili umora. Uvidom u dostupnu literaturu pokazalo se kako studenti imaju slab tjelesni fitness poglavito komponentu kardiorespiratornog fitnessa, zatim smanjenu mišićnu jakost i izdržljivost, a fleksibilnost je komponenta koja je donekle očuvana. Kako bi se poboljšao tjelesni fitness treba što više promovirati redovitu tjelesnu aktivnost kao zdravstveni status osobe i opće dobro. Važno je naglašavati dobrobiti koje redovita tjelesna aktivnost pruža kao što je funkcionalno i psihičko zdravlje, te ulaganje vremena u provođenje redovite tjelesne aktivnosti dovodi do poboljšanja kvalitete života i smanjenja rizika od bolesti.