Depresija pripada jednom od najozbiljnijih javnozdravstvenih poremećaja, koji ostavlja posljedice na svim razinama funkcioniranja. Kliničkom slikom prevladava tužno raspoloženje, plačljivost, tjeskobnost, gubitak interesa, snage i volje, osjećaj gubitka vrijednosti, samopoštovanja i samopouzdanja, promjene u procesu mišljenja, pamćenja i koncentracije te suicidalne ideje. Žene gotovo dvostruko češće obolijevaju od muškaraca, a pretpostavlja se da je uzrok tome u hormonalnim varijacijama. Danas postoji mnogo neliječenih depresija, budući su depresivni poremećaji često teško prepoznatljivi. Kod pojave prvih simptoma bolesti bitno je što ranije posjetiti liječnika, kako bi se pravovremeno postavila dijagnoza te započelo s liječenjem. Depresija se pojavljuje u epizodama. Kada se prvi put jave govori se o depresivnoj epizodi sa trajanjem simptoma najmanje dva tjedna da bi se mogla postaviti dijagnoza. Najbolji rezultati u liječenju ostvaruju se kombinacijom farmakoterapije, socioterapije i psihoterapije. Značajnu ulogu u skrbi za depresivnog pacijenta ima medicinska sestra. Najčešće je ona prvi stručnjak koji kontaktira s bolesnikom, provodi najviše vremena uz njega pa stoga prva i uočava nastale promjene. Važno je da sestra zna prepoznati i imenovati problem te u suradnji s pacijentom planirati i provesti intervencije usmjerene rješavanju problema. Intervencije trebaju biti realne, utemeljene na znanju, prihvatljive bolesniku i njegovoj obitelji te usklađene s cjelokupnim planom njege. Nije dovoljno samo provoditi intervencije, već stalno procjenjivati bolesnikovo ponašanje.