Neplodnost je sve prisutniji problem u današnje doba. Parovi iz različitih razloga nisu u mogućnosti začeti prirodnim putem pa sve češće posjećuju klinike i liječnike koji se bave humanom reprodukcijom. Liječenje neplodnosti je često dugotrajan i iscrpljujuć proces koji zahtijeva prvenstveno dobru dijagnostiku, a zatim koordiniranje i planiranje terapijskih postupaka. Tijekom procesa liječenja neplodnosti kroz razne oblike medicinski potpomognute oplodnje, pacijenti često prolaze kroz različita emotivna stanja. Često su ta stanja negativna i mogu imati utjecaj na ishod liječenja neplodnosti. Čovjek je boiopsihosocijalno biće i teško možemo kod pacijenata s ovako delikatnom dijagnozom izdvojiti jedan parametar kao direktan uzrok ili posljedicu neplodnosti, ali ono što možemo učiniti jest uspješno identificirati stres, depresiju, anksioznost i druge emocije koje nisu povoljne za adekvatan hormonski odgovor prilikom procesa potpomognute oplodnje. Nedostatak stručnog savjetovanja za parove, edukacije, terapije, dostupnosti psihologa i /ili psihijatra predstavlja sve veći problem u klinikama koje liječe neplodnost. Parovi su izolirani, sami sa svojim zdravstvenim problemima, emotivno i financijski iscrpljeni. Kako bi implementirali liječenje u potpunosti orijentirano na pacijenta kroz holistički pristup, potrebno je prvo razumjeti kolika je zaista razina stresa i anksioznosti koju parovi u liječenju neplodnosti osjećaju, kako se nose s tim stanjima uznemirenosti te u konačnici, utječu li i u kojoj mjeri takva nepoželjna stanja na ishode medicinski potpomognute oplodnje. Uspješno liječenje, ono u kojem je konačni rezultat zadovoljstvo pacijenata dobivenom zdravstvenom uslugom, uvelike ovisi o zdravstvenom djelatnicima odnosno medicinskim sestrama koje u liječenju neplodnosti preuzimaju ulogu savjetnika, edukatora i koordinatora, osobe koja je od početka liječenja do kraja prisutna i u stalnom kontaktu s pacijentima.