Abstract | Adolescencija je razdoblje u kojemu dolazi do tjelesnih i psihičkih promjena. Mijenjaju se organski sustavi, pogotovo endokrini. Tjelesne promjene potiču osjećaj nesigurnosti što može rezultirati zabrinutošću za tjelesnu težinu a naposljetku i poremećajima u prehrani. Poremećaj prehrane se definira kao nenormalna prehrambena navika koja negativno utječe na fizičko ili mentalno zdravlje pojedince uzrokujući bezbroj komplikacija. Poremećaji prehrane se klasificiraju kao bulimija nervoza, anoreksija nervoza i poremećaj prejedanja. Bulimiju nervozu karakterizira intenzivna preokupacija tjelesnom težinom, koju prate redovite epizode nekontroliranog prejedanja a zatim i suzbijanje učinaka prejedanja što se potiče namjernim povraćanjem i uporabom laksativa ili diuretika. Anoreksija nervoza je karakterizirana strahom od dobivanja na tjelesnoj težini i nerealnoj percepciji o trenutnoj niskoj tjelesnoj težini. Poremećaj prejedanja je karakteriziran konzumiranjem velike količine hrane s obzirom na nedostatak kompenzacijskog ponašanja. Čimbenici koji utječu na razvoj poremećaja prehrane su psihičko, seksualno i fizičko zlostavljanje djece, socijalna izolacija, roditeljski utjecaj, vršnjački pritisak, bavljenje sportom, dječja percepcija na tjelesni izgled, utjecaj medija, te socioekonomski status. na razvoj poremećaja prehrane utječu i patofiziološki čimbenici. Dijagnostika se bazira na psihosocijalnoj anamnezi, heteroanamnezi (od roditelja), mjerenju tjelesne težine i visine. Pretrage koje mogu pomoći u dijagnostici odnosno isključenju drugih stanja ili bolesti su elektrokardiogram i krvni nalazi. Komplikacije poremećaja hranjenja utječu na brojne organske sustave. U liječenju mora sudjelovati interdisciplinarni tim uključujući pedijatre, gastroenterologe, psihijatre, psihologe, logopede, medicinske sestre i nutricioniste. Kod teških stanja pothranjenosti nužna je hitna hospitalizacija. Liječenje se može provoditi u bolničkim ili ambulantnim uvjetima. Psihoterapija je izuzetno važna. Poželjne su kognitivno bihevioralna terapija i obiteljska terapija. Medicinska sestra ima veliku ulogu u stvaranju i njegovanju odnosa s djecom i adolescentima. Motivira djecu i adolescente, te članove njihovih obitelji na sudjelovanje u liječenju, educira ih i provodi intervencije kojima se unaprjeđuje liječenje. |