Rak debelog crijeva je drugi po učestalosti malignih bolesti i kod muškaraca i kod žena. Dijagnoza same bolesti uspostavlja se pomoću kolonoskopije. Liječenje ovisi o lokalizaciji, veličini i proširenosti kao i o dobi bolesnika i njegovom općem zdravstvenom stanju. Većinom se provodi kirurško liječenje, te se kod bolesnika postavlja stoma. Kolostoma je otvor na debelome crijevu (kolonu), koji je izvučen na prednju trbušnu stijenku prema van a služi pražnjenju stolice. U Hrvatskoj živi oko 5 000 osoba sa stomom probavnog trakta. Stoma može biti izvedena kao privremena ili trajna. Privremena kolostoma omogućit će zahvaćenom crijevu priliku da se odmori i zacijeli. Privremena stoma obično ostaje na mjestu 3 do 6 mjeseci. Trajna kolostoma potrebna je kada bolest zahvaća donji kraj crijeva ili rektum ili ako bolesnik ima značajne komorbitete zbog kojih bi bio pod većim rizikom ako bi imao operativni zahvat. Najčešće izvedenice kolostome su sigmoidna kolostoma smještena u donjem lijevom kvadrantu, poprečna kolostoma koja se nalazi u gornjem desnom i lijevom kvadrantu blizu srednje linije i uzlazna kolostoma smještena na desnoj strani trbuha. Nakon operativnog zahvata bolesnici se vraćaju normalnome životu. Zdravstvena njega bolesnika u ovom slučaju vrlo je važan aspekt liječenja. Kod postavljanja kolostome izuzetno bitna je preoperativna zdravstvena njega, odnosno fizička i psihička priprema bolesnika na zahvat. Nakon operativnog zahvata slijedi oporavak za bolesnika, te edukaciju o načinu života i prehrani. Kako bi zdravstveni radnici mogli kvalitetno i potpuno educirati bolesnike, moraju i sami biti adekvatno educirani. Intervencije medicinskih sestara kod bolesnika s kolostomom usmjerene su na toaletu stome i kože oko nje te sprječavanje, prepoznavanje i praćenje razvoja komplikacija. Promjene tjelesne slike, kao i tjelesne promjene, mogu biti vrlo izazovne za bolesnike s stomom pri ćemu im treba poticaj i podrška. Sposobnost zbrinjavanja stome i izlazak iz bolnice prvi su koraci u rehabilitaciji bolesnika. Važno je uključiti člana obitelji ili njegovatelja u ovaj postupak, kako bi podržali bolesnika u prihvaćanju vlastitog izgleda. Poboljšanje kirurških tehnika, zajedno s kraćim boravkom u bolnici, ukazuju nam na veće potrebe edukacije bolesnika prije odlaska iz bolnice. Korištenje igre uloga kreativan je način koji pomaže bolesnicima u izgradnji samopouzdanja, što može pozitivno utjecati na kvalitetu života i brži put do prilagodbe. Sigurno je reći da medicinske sestre koje brinu o bolesnicima s stomom čine sve da oni budu educirani i da se osjećaju sigurno te potiču njihovo razvijanje samopouzdanja kako bi imali što bolju sliku o sebi. Mnogo je mogućnosti za provođenje istraživanja u ovom području sestrinstva, posebno u neakutnim uvjetima, međutim potrebno je poticati medicinske sestre na istraživanja iz ovog područja rada kako bi se mogla razvijati zdravstvena njega utemeljena na dokazima.