Primarni cilj siliranja je očuvanje hranjivih tvari i energije koja se nalazi u zelenoj masi kroz duži vremenski period. Konzervirajući učinak postiže se uz pomoć anaerobnih uvjeta i djelovanja bakterija mliječne kiseline. Najnovija istraživanja ukazuju da unatoč niskom pH mikrobna aktivnost ustraje i u stabilnoj fazi, što bi za posljedicu moglo imati i kontinuirane promjene u dušićnim frakcijama. Cilj istraživanja bio je odrediti utjecaj dodatka inokulanta i mliječne kiseline prilikom siliranja cijele biljke kukuruza na sadržaj sirovih proteina (SP) i amonijaka (NH3) tijekom perioda od 364 dana stajanja silaže. Osim navedenih frakcija promatran je i utjecaj na sadržaj suhe tvari. Silaže su silirane s dodatkom inokulanta Bio-Sil koji u sebi sadrži lifilizirane kulture Lactobacillus plantarum 8862 i 8866 te s dodatkom mliječne kiseline u linearnom rasponu od 1 % do 7 % ST mase silaže. Sirovi protein određen je Kjeldahlovom metodom, a sadržaj amonijskog dušika spektrofotometrijski korištenjem Nesslerova reagensa. Mliječna kiselina i inokulant nisu značajno utjecali na sadržaj suhe tvari i sirovih proteina. Tijekom 364 dana bilježen je konstantan porast amonijaka u tretiranim i kontrolnim silažama što je potvrda porasta proteolize i deaminacije u ispitivanim silažama. Najveći porast vrijednosti amonijaka zabilježen je u kontrolnim silažama (0−6,69 % SP), dok je proizvodnja amonijaka bila najmanja u silažama tretiranim mliječnom kiselinom (0−4,23 % SP). Kod silaža tretiranih inokulantom zabilježen je porast amonijaka od 0 do 6,29 % SP. Dodatak inokulanta smanjio je obujam proteolize i deaminacije što je najvjerojatnije uvjetovano dominacijom Lactobacillus plantaruma u takvim silažama. Dodatak mliječne kiseline umanjio je opću mikrobnu aktivnost što je rezultiralo smanjenjem ukupnih proteolitičkih aktivnosti i redukcijom sinteze amonijaka.